top of page
Igraci:

 

Ekipa u unionu sastoji se od petnaest igrača: osam napadača označenih brojevima od 1 do 8 te sedam braniča (bekova) označenih brojevima od 9 do 15. Zavisno o pravilima takmičenja svakom timu dozvoljeno je držanje do sedam zamjena (rezervi). U profesionalnoj utakmici svaka ekipa ima na raspolaganju upravo sedam zamjena, a igrač jednom kada bude zamijenjen nema više pravo učestvovati do kraja utakmice. Izuzetak ovom pravilu je blood bin, tj. igrač koji krvari mora trenutačno napustiti teren i ako je povrijeda sanirana, vratiti se na teren. Tokom boravka u blood binu povrijedjenog igrača smije zamijeniti jedan od rezervnih igrača. Ako se povrijedjeni igrač vrati unutar petnaest minuta umjesto rezerve koja ga je zamijenila, ta zamjena se ne računa i igrač koji je nakratko zamijenio povrijedjenog igrača kasnije tokom utakmice može ponovo ući kao zamjena nekom saigraču.

Glavna uloga napadača je osvajanje i očuvanje posjeda lopte. Takođe sudjeluju u prekidima (skupu i line-outu). Najčešće, napadači su teži i jači od braniča, no zato su sporiji. U napadu imaju zadatak osvajanja prostora što čine tako da se pretežno zabijaju u protivničke napadače. Nakon zabijanja u protivnike do izražaja dolazi brzina broja 8 i braniča, koji napreduju trčeći s loptom u rukama i nastoje napraviti polaganje.

Uloga braniča je napredovanje prema protivničkom golu trčanjem s loptom u rukama, dodavanjem sa saigračima ili napucavanjem lopte nogom. Nakon što broj 9 (scrum-half) dobije loptu najčešće je dodati broju 10 (fly-half), koji će nakon toga svojim dodavanjima odrediti tok napada svoje ekipe. Braniči će pokušati doći do protivničkih vrata stvaranjem rupa u protivničkoj obrani, jer upravo kvalitetni braniči rastežu protivničku obranu toliko da ne mogu pokriti čitav teren. Kada se to dogodi, lopta se najčešće dodaje najbržim igračima na terenu, krilima i fullbackovima.

Pravila i tok igre:

 

Utakmica na nivou igrača starijih od osamnaest godina traje osamdeset minuta, a sastoji se od dva poluvremena od po 40 minuta uz mogući sdijski dodatak za vrijeme potrošeno na ukazivanje pomoći povrijedjenim igračima. Utakmicu kontrolišu glavni sudija, dvoje pomoćnih sudija (touch judges), a u većini utakmica na profesionalnom nivou koristi se i sudija koji koristi pomoć televizije (television match official, TMO), poznat i pod nazivom video referee.

Cilj igre svake ekipe, koje su sastavljene od po petnaest igrača, postizanje je što više bodova tokom utakmice, a ekipa koja ostvari veći broj bodova proglašava se pobjedničkom. Bodovi se dobivaju ostvarivanjem eseja (polaganja,try) i/ili postizanjem gola. Try je ostvaren kada igrač spusti loptu koja je u njegovim rukama iza protivničkoga gola, u prostor predviđen za to, a vrijedi pet bodova. Pogodak se ostvaruje nogom na način da lopta prijeđe protivnička vrata između dviju stativa i iznad grede, te se spusti u prostor iza gola predviđen za to, a postiže se na jedan od tri iduća načina:

  • Kod drop goala igrač postiže pogodak tokom aktivne igre na način da lopta dotakne podlogu neposredno nakon ispuštanja iz ruku te neposredno prije udarca nogom. 

  • Kazneni pogodak (penalty goal) postiže se tako da se lopta prema protivničkim vratima uputi sa zemlje ili drop kickom, i to nakon što je protivnička ekipa skrivila prekršaj. 

  • Pretvaranje (conversion) dodijeljuje se nakon uspješnoga polaganja (tryja), a iskorištava se ili drop kickom ili uz pomoć pridrživača lopte s ciljem da lopta stoji okomito na tlo. 

Drop goal i kazneni pogodak vrijede po tri boda, dok pretvaranje vrijedi dva boda.

 

Ovalna lopta za rugby union.

Igralište ne smije biti duže od sto metara, pri čemu nisu uračunata područja iza gola u kojima se ostvaruju bodovi. Dužina svakoga takvoga prostora ne smije biti manja od deset metara niti veća od 22 metra. Širina igrališta takođe može varirati, no ne smije biti šire od sedamdeset metara. Stative gola moraju biti međusobno razmaknute 5.6 metara, a greda mora biti na tačno tri metra od tla, tako oblikujući oblik slova H. Ukupna visina gola mora biti veća od 3.4 metra.

Tipičan tok utakmice je ovakav: igrač i ekipa koja ima loptu u posjedu kreću se prema protivničkim vratima u nastojanju da ostvare try, sve dok protivnička ekipa ne baci na tlo igrača koji ima loptu u posjedu. Kada se to dogodi, igrač koji je bačen, a imao je loptu u posjedu, mora ili dodati ili ostaviti loptu dozvoljavajući tako drugim igračima da se bore za nju. Borba za loptu, ako je ona zaglavljena na tlu između više igrača različitih ekipa, odvija se tako da ekipe stvore skup, te ona ekipa koja dođe u posjed lopte, nastavlja napredovati prema protivničkom golu. Ovakav se proces događa sve dok neka momčad ne napravi prekršaj, uzmakne ili se ostvari try ili postigne pogodak.

Ekipa koja je u posjedu lopte može odabrati napredak prema protivničkim vratima s loptom u rukama svojih igrača ili napucavajući loptu obavezno prema naprijed. Lopta se ne smije dodati prema naprijed, tj. jedino pravilno dodavanje između saigrača je ono u kojemu lopta putuje natrag. Bilo koji igrač koji je bliži protivničkom golu od igrača koji ima loptu u posjedu nalazi se u zaleđu (offside) i ne smije uticati na igru sve dok se ne vrati u područje iza igrača s loptom.

Ekipa koja nije u posjedu lopte pokušava zaustaviti protivničkoga igrača u njenom posjedu uklizavanjem koje se sastoji od zahvata i obaranja protivnika na tlo. Igrač koji je oboren mora dodati ili ispustiti loptu pritom dozvoljavajući svim ostalim igračima borbu za nju. Igra se ne zaustavlja sve dok se ne dogodi prekršaj ili lopta/igrač s loptom ne napusti granice igrališta.

Ako lopta ode izvan granica igrališta (u touch), igra se nastavlja line-outom. Ako neka momčad napravi prekršaj i utakmica se zbog toga zaustavi, ekipa nad čijim je igračem prekršaj napravljen, nastavit će igru skupom, slobodnim ili kaznenim udarcem, ovisno o težini prekršaja.

 

 

 

Ekipa u napadu postiže pogotke tako da loptu napuca između stativa i iznad grede protivničkoga gola. Lopta mora biti upućena s tla prilikom dodjeljenog kaznenoga udarca ili drop kicka koji se upućuje najčešće prilikom aktivne igre, iako je bilo slučajeva da se drop kickom izvode i kazneni udarci. Uspješan udarac na gol vrijedi tri boda.

Uobičajeni način ostvarivanja bodova je try (polaganje) i vrijedi pet bodova. Nakon uspješnoga polaganja, ekipe koja je ostvarila polaganje dodjeljuje se slobodan udarac na gol, nazvan pretvaranje, koje vrijedi dva boda ako se uspješno iskoristi. Pretvaranje se izvodi paralelno s mjestom gdje je lopta položena i s bilo koje udaljenosti duž linija označenim zastavicama, koje se nalaze na kraju svake takve linije, a paralelna je s mjestom na kojemu je lopta položena. primjer

Polaganja su glavni način ostvarivanja bodova i svaka ekipa teži polaganjima tokom utakmice. Drop golovi i kazneni udarci sigurniji su način ostvarivanja bodova protiv brzonoge i pokretljive obrane. U rijetkim situacijama, sudija može dodijeliti kazneno polaganje u korist ekipe u napadu ako njihovi protivnici naprave prekršaj koji je, po sudiji, na nedozvoljen način spriječio polaganje ekipe u napadu ili ako konstantnim prekršajima zaustavljaju igru i tako onemogućavaju polaganja.

 

Na video klipu ispod pogledajte prezentaciju pravila ragbija. Klip je napravio Engleski Ragbi Savez.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvori:

http://hr.wikipedia.org/wiki/

http://en.wikipedia.org/wiki/Rugby_union

http://en.wikipedia.org/wiki/File:RugbyPitchMetricDetailed.svg

http://en.academic.ru/dic.nsf/enwiki/401915

https://www.youtube.com/channel/UCmi7CahP3G3YySOAFOfSnkw

Ragbi Klub Lovćen

bottom of page